Kada imamo upotrebljiv video snimak pokretnog skupa koji nije previše velik, ljude koji su u njemu učestvovali možemo prebrojati pojedinačno, od prvog do poslednjeg. Postupak je vrlo jednostavan: gledamo video snimak i brojimo ljude koji prolaze kroz kadar.
U delovima kolone gde je protok sporiji, brojanje možemo da vršimo u realnom vremenu, bez zaustavljanja snimka. U delovima kolone sa bržim protokom, moraćemo da pauziramo snimak kad naiđe veća grupa dok ne prebrojimo sve novopridošle, zatim da pustimo snimak da bismo prebrojali sledeće učesnike mimohoda, itd.
Na ovaj način, možemo da izbrojimo 1.500-2.000 ljudi za sat vremena. To je naporan posao koji zahteva dosta koncentracije, pri čemu uvek postoji rizik da se tokom brojanja zamislimo i izgubimo red brojanja. Zato je od velike pomoći ako na svakih 100 prebrojanih ljudi napravimo “recku” na papiru.
Danas postoje razne vrste softvera za praćenje ljudskih lica u hodu i njihovo brojanje, što bi teoretski trebalo znatno da olakša ovaj mukotrpni posao. Međutim, testiranjem i poređenjem sa rezultatima koje postiže istrenirano ljudsko oko, ustanovili smo da je softver koji nam je bio dostupan pravio veću grešku nego što je nama prihvatljivo. Znamo da službe bezbednosti, kao i neke druge institucije i firme, koriste softvere za automatsko praćenje, brojanje i identifikaciju ljudi u javnom prostoru, ali nismo imali priliku da ih testiramo u situacijama kakve mi pratimo, drugačijim od svakodnevne situacije na ulicama.