Kada se govori o brojanju ljudi koji učestvuju u protestu ili nekom drugom javnom događaju na ulici, često se koriste pojmovi koji se podrazumevaju kao svima jasni i opštepoznati. Međutim, pritom se obično ne razmišlja o nepreciznostima i nejasnoćama u tim osnovnim pojmovima, pa bi zato na početku trebalo da ih preciznije definišemo.
Javni skup
U ovom arhivu pod javnim skupom podrazumevamo politički, kulturno-zabavni, sportski ili tradicionalni događaj na javnom mestu, na kome je oko zajedničkog povoda okupljen veći (najmanje dvocifren) broj ljudi na otvorenom prostoru. To može da bude građanski protest zbog nekog ugroženog prava, politički skup neke stranke ili pokreta, doček sportske reprezentacije posle osvajanja medalje, koncert na otvorenom, karneval ili neka druga ceremonija.
Brojanje
Kolokvijalno se pod izrazom “brojanje” obično podrazumeva bilo koja vrsta utvrđivanja broja prisutnih. Mi ovde razlikujemo pojedinačno precizno brojanje (u kome zaista brojimo prisutne ljude jednog po jednog dok ih sve ne izbrojimo) od drugih vrsta dobijanja približne procene broja prisutnih. O tome koje osnovne vrste utvrđivanja broja prisutnih koristimo možete pročitati ovde.
Učesnik
Pod učesnicima javnog skupa obično se misli na ljude koji se zateknu na tom mestu u vreme njegovog održavanja. Međutim, to nije tako jednostavno.
Kao prvo, na mestu održavanja svakog većeg skupa nalazi se i određeni broj policajaca u uniformi ili civilu, radi kontrole okupljene mase, tj. sprečavanja i rasturanja eventualnih nereda.
Postoje i drugi profesionalci koji se zateknu na mestu održavanja skupa, kao što su novinari, koji ne moraju nužno da budu zainteresovani za sam sadržaj skupa.
Osim toga, dešava se da javni skupovi privuku pažnju ljudi koji se nekim drugim poslom zateknu na tom mestu i koji ne podržavaju razloge održavanja tog skupa, ili im čak nisu ni poznati, ali im priđu iz radoznalosti.
Ima i ljudi koji dođu na mesto održavanja protesta samo da se s nekim vide ili nešto s njima razmene, zato što znaju da će tu osobu zateći na skupu, ali ih sam skup u suštini ne zanima ili nemaju vremena da se na njemu zadržavaju.
Sve ovakve slučajeve je prilikom brojanja uglavnom nemoguće razlikovati od stvarnih učesnika, ali tih slučajeva obično i nema u broju koji bi značajnije uticao na percepciju veličine nekog skupa, pa tako i njih brojimo kao učesnike, mada faktički oni to možda i nisu.
Pored toga, teoretski se može postaviti pitanje i koliko bi vremena bilo potrebno da neko provede na mestu održavanja nekog skupa da bi se mogao smatrati učesnikom. Smatramo da tu nema mnogo smisla propisivati neke norme, te da svakog ko je došao makar na par minuta da podrži neki skup i oseti njegovu atmosferu možemo smatrati učesnikom.
Ovde se postavlja pitanje i da li decu tretirati kao učesnike skupa. Odgovor zavisi od vrste skupa i od toga da li se deca određenog uzrasta mogu smatrati konzumentima sadržaja tog skupa. Svakako, postoje skupovi gde decu bez dileme možemo smatrati učesnicima (kao što su muzički i drugi kulturno-zabavni događaji, karnevali, dočeci sportista i sl.), ali situacija je diskutabilnija kod političkih skupova. Na njih roditelji često dovode svoju decu, ali nije uvek opravdano smatrati decu stvarnim učesnicima takvih skupova, ukoliko nije razumno očekivati da imaju dovoljnu svest o njihovoj prirodi i razlozima, pogotovo ako su toliko mala da se čak ni ne kreću samostalno.
Broj učesnika
Ovo je centralni pojam ovog arhiva i jedna od stvari koje najviše zanimaju javnost, ali je istovremeno i najmanje jasan, prvenstveno zbog toga što svi javni skupovi traju neko vreme, koje je potrebno ljudima da se okupe i da se izvede sve što je planirano tim skupom, a za to vreme broj prisutnih se stalno menja. Zbog toga veoma retko možemo reći precizno “u glavu” koliko je ljudi bilo na nekom skupu. To je eventualno moguće samo za vrlo male skupove, ali već kod skupova od nekoliko desetina prisutnih to je teško precizno utvrditi i zato je besmisleno težiti takvoj preciznosti.
Zbog toga treba razlikovati nekoliko osnovnih pojmova:
– Broj prisutnih u određenom trenutku. U svakom trenutku možemo da napravimo presek broja prisutnih, a često možemo i tačno da ih prebrojimo, ako imamo dovoljno dobru fotografiju. Taj broj će u prvom delu skupa, dok se ljudi okupljaju, biti manji i postepeno će rasti sa približavanjem kulminacije skupa. Nakon dostizanja tačke kulminacije, broj prisutnih počinje da opada, većom ili manjom brzinom, dok se svi učesnici ne raziđu. No budući da je ovo podatak koji sve vreme veoma varira, on je od najmanje koristi.
– Maksimalan broj prisutnih u nekom trenutku. To je broj prisutnih u trenutku kulminacije, tj. najveće brojnosti. Ovo je podatak koji nam govori o fizičkoj snazi okupljene mase u momentu njene najveće brojnosti, ali nam i dalje nije dovoljan za razumevanje ukupnog obima nekog skupa.
– Ukupan broj prisutnih. To je broj svih ljudi koji su u nekom dužem ili kraćem periodu činili deo mase tokom trajanja skupa. Taj broj je veći od broja prisutnih u trenutku kulminacije, zato što uključuje i one koji su prisustvovali tom skupu ali su otišli pre njegove kulminacije, kao i one koji su se priključili posle tog trenutka. Ukupan broj prisutnih je najkorisniji podatak za razumevanje stvarnog odjeka i mobilizacionog efekta nekog događaja, ali je takođe i broj koji je najteže utvrditi.
U situacijama kad nije moguće utvrditi ukupan broj prisutnih, ali jeste moguće za određeni trenutak, u proceni svakako treba naglasiti na koji trenutak se ona odnosi, ukoliko znamo taj podatak.