Ako nemamo dovoljno upotrebljiv materijal za pojedinačno brojanje skupa u mirovanju, ali na temelju dostupnih foto i/ili video snimaka možemo steći dovoljno jasnu sliku o tome koliku površinu su zauzeli učesnici skupa, kao i o tome koliko su gusto raspoređeni, možemo da izvršimo približnu procenu brojnosti.
Da bismo to uradili, prvo je potrebno da odredimo kolika površina je pokrivena ljudima. Tu nam može pomoći Google Maps ili neka druga aplikacija zasnovana na tom sistemu. Mi koristimo sajt Mapchecking, koji, osim što određuje površinu, automatski izračunava i broj ljudi na temelju pretpostavljene gustine koju mu zadamo.
Površinu određujemo tako što u aplikaciji koju smo otvorili pronađemo lokaciju dešavanja i na njoj ucrtamo geometrijski oblik koji odgovara površini koju masa zauzima, gledajući snimke koje koristimo za procenu. Kada nacrtamo celo područje pokriveno ljudima, aplikacija nam automatski izračuna označenu površinu.
Ovde se postavlja tehničko pitanje šta definišemo kao granice površine pod učesnicima skupa. Naime, po obodima svakog skupa uvek postoji izvestan broj ljudi koji se nalaze na prilično velikoj udaljenosti od glavnine mase, toliko velikoj da nije sigurno ima li smisla da i njihov prostor računamo u površinu skupa. Ako bismo hteli da obuhvatimo i te ljude, to će nam neracionalno povećati broj kvadratnih metara, a samim tim znatno oboriti prosečnu gustinu. Umesto toga, bolje je da izdvojene pojedince ostavimo izvan granica površine koju obeležimo. Njih nema mnogo, pa ih možemo prebrojati posebno i taj broj naknadno dodati proceni, čime se povećava tačnost procene ukupnog broja ljudi, a realnije obračunava površina skupa.
Određivanje granica područja pokrivenog učesnicima je prvi korak prilikom približne procene skupa u mirovanju. Drugi korak je određivanje približne prosečne gustine, o čemu detaljnije možete pročitati ovde. Kad odredimo prosečnu gustinu, pomnožimo je s površinom i tako dobijamo približan broj učesnika skupa.
Približna procena na licu mesta
Približna procena skupa u mirovanju, naravno, može da se uradi i bez snimka, ako se zateknemo na licu mesta. Tada treba obići skup sa svih strana da bi se odredile granice zauzete površine, te da bi se stekao uvid u približnu gustinu. Napominjemo da je za sticanje pouzdanijeg uvida u gustinu uvek bolje popeti se na izdignutu poziciju kao što je zidić ili žardinjera, ili eventualno prozor na spratu neke zgrade u blizini mesta dešavanja. Kao što smo već objasnili u tekstu o razlozima pogrešnih procena brojnosti, to je zbog toga što nam se masa ljudi uvek čini gušća kada je posmatramo sa istog nivoa na kome ljudi stoje ili hodaju.
Uzorkovanje
Ako imamo na raspolaganju snimak iz drona nekog posebno velikog skupa, za koji bi nam otišlo suviše mnogo vremena za pojedinačno brojanje, možemo da ga podelimo na više manjih polja jednake veličine (najlakše je da to budu polja 10×10 m). Zatim brojimo ljude u nekoliko takvih polja u najgušćem delu mase (oko bine), pa u istom broju polja na srednjoj udaljenosti od centra dešavanja, te na kraju u istom broju polja po rubovima mase. Na kraju izračunamo prosečnu gustinu za sva ta polja koje smo uzeli kao uzorke. Taj rezultat uzimamo kao približnu prosečnu gustinu za ceo skup, množimo ga sa površinom i dobijamo traženu procenu posećenosti skupa.