Kada sa nekog protesta, bilo da je u mirovanju ili u pokretu, nemamo naše vlastite snimke, kao ni snimke naših pouzdanih i obučenih saradnika, prinuđeni smo da koristimo snimke iz medija ili sa društvenih mreža.
Kod ovakvog medijskog materijala veliki je problem to što najčešće ne znamo kada su snimci nastali i da li se posle tog trenutka okupljena masa ljudi znatnije uvećavala, ili je u tom trenutku već prešla maksimum, pa je to što vidimo broj u opadanju.
Drugi značajan problem koji ograničava upotrebljivost medijskih snimaka je to što oni često ne prikazuju celu situaciju na jedinstvenom snimku, nego je potrebno izvršiti prostornu i vremensku rekonstrukciju i zaključivanje na temelju više snimaka iz istog ili različitih izvora. To može dovesti do pogrešnih utisaka, pogotovo kada je reč o skupu održanom na lokaciji koja nam nije dobro poznata i sa kojom nemamo iskustva.
Dodatan problem može da se javi kada na temelju medijskog materijala pokušavamo da procenimo veličinu javnog skupa u nekoj drugoj zemlji, održanog u kontekstu lokalne tradicije u vezi s takvim skupovima. Kada to radimo na temelju nedovoljno informativnih snimaka iz medija, te naših iskustava sa sličnom vrstom skupova u Srbiji, možemo upasti u zamku pogrešnog zaključivanja o dinamici i strukturi tog skupa, a time i o njegovoj posećenosti.
Zbog toga medijski materijal kao izvor za procenu brojnosti nekog skupa treba uvek uzimati sa rezervom, a u ovom Arhivu posebno smo naznačili procene koje su nastale na taj način.