Kada se dogodi neki značajan skup, mnogi su zainteresovani da čuju koliko je na njemu bilo ljudi. Međutim, ukoliko im se ne sviđa broj koji čuju, bilo da im se čini premali ili prevelik, često se može čuti komentar da “brojevi nisu važni”.
Podatak o broju prisutnih zaista nije najvažnija stvar od koje zavisi da li ćemo neki skup, a pogotovo protest, smatrati uspešnim. Još je manje važno da znamo broj prisutnih precizno “u glavu” – a, kao što smo rekli na više mesta u ovom onlajn priručniku, to u praksi nije ni moguće odrediti. Ipak, poznavanje što tačnijeg broja okupljenih nije bez značaja, a u mnogim slučajevima može da bude i veoma važno.
Broj ljudi koji će se okupiti na nekom događaju zavisi od raznih faktora, od kojih neki, kao što su meteorološki uslovi, nemaju nikakve veze sa samim događajem i njegovim organizatorima. Ipak, taj broj uglavnom jeste mera doživljaja važnosti teme – sasvim je logično da će razlozi koje ljudi doživljavaju kao posebno značajne privući više ljudi od onih koji im ne izazivaju jaku reakciju. Na taj način, broj ljudi predstavlja svojevrsnu meru značaja neke teme u društvu. Ako se radi o estradnom događaju, odziv ljudi je i mera popularnosti i harizme neke javne ličnosti.
Ipak, sam značaj teme u nekim slučajevima nije presudna okolnost koja utiče na odziv ljudi na neki događaj. Ako se tema nekog događaja doživljava kao veoma značajna, ali ljudi iz nekog razloga nemaju poverenje u organizatora i njegovu sposobnost da obezbedi uspeh tog događaja, odziv će biti manji od stvarnog značaja teme radi koje je organizovan događaj. Zato broj okupljenih možemo posmatrati i kao meru mobilizacionog potencijala organizatora, što nam može poslužiti i kao dijagnostičko sredstvo koje ukazuje da tu postoji neki problem.
Broj ljudi koji su došli na neki skup predstavlja i meru uspešnosti korišćene taktike za privlačenje učesnika. Možda skup nije tempiran u zgodan trenutak? Možda nije najavljen na odgovarajući način? Mi smatramo da, čak i kada organizatoru brojčani pokazatelji u nekom trenutku ne idu u prilog, ne treba bežati od stvarnih vrednosti, već ih treba koristiti u analizama razloga zašto je do toga došlo.
Ovde treba napomenuti da postoje i druge situacije u kojima broj okupljenih ljudi ne odražava realno značaj teme u društvu. Ako se radi o događaju koji je deo neke društvene borbe, protivnička strana može preduzeti mere kojima će znatno smanjiti broj učesnika, kao što su fizičko otežavanje njihovog okupljanja ili zastrašivanje. Isto tako, ako organizator nekog skupa ima tu mogućnost, moguće je i povećati broj učesnika preko mere realne važnosti tog događaja među stanovništvom, tako što će ljudi biti dovođeni na njega ucenom ili nagrađivanjem.
U slučajevima kad imamo suprotstavljene društvene grupe koje organizuju javne skupove, utvrđivanje stvarnog broja ljudi na tim skupovima predstavlja i osnov za poređenje snaga za političko delovanje.
Ukoliko je poznat realni red veličina u pogledu broja ljudi koje je moguće okupiti i koji je potreban za uspeh nekog događaja, organizatori mogu planirati logistiku tog događaja: ako se zna koliko ljudi je potrebno da bi se stvorio utisak popunjenosti nekog trga, mogu da isplaniraju broj autobusa koje je potrebno organizovati za prevoz toliko ljudi, broj flašica vode i sendviča koje im treba obezbediti, parking prostor za taj broj autobusa itd. Zato je poznavanje realno mogućeg broja učesnika nekog događaja osnov za realno planiranje.
I za policiju je veoma značajno da ima bar približnu predstavu o redu veličina broja prisutnih, kako bi mogla da predvidi snage potrebne za kontrolu nekog skupa ukoliko njegov tok krene u destruktivnom smeru. Zato je informacija o stvarnom broju prisutnih važan podatak u pogledu javne bezbednosti.
Svakako, kao što smo pomenuli na početku, informacija o broju prisutnih ima veliki psihološki značaj u okolnostima zaoštrenih odnosa u društvu. Ta informacija može da podigne ili potkopa moral pristalica, odn. protivnika neke političke opcije, pa je i to efekat koji treba imati na umu. Doduše, ovaj efekat se često zloupotrebljava, pa se pribegava preuveličavanju ili umanjivanju stvarnog broja. Ali upravo radi toga, poznavanje stvarnog i realno mogućeg broja prisutnih ograničava prostor za manipulaciju.
Korišćenje stvarnih brojeva u proceni posećenosti daje nam i stabilan koordinatni sistem za posmatranje i analizu društvenih događaja i procesa. Ukoliko bismo koristili paušalne, nepouzdane i izmanipulisane procene, lišili bismo se mogućnosti realnog poređenja različitih događaja, čime bi baratanje bilo kakvim brojevima izgubilo svaki smisao, jer bi onda svako mogao da proizvoljno izmišlja brojno stanje i izvodi proizvoljne zaključke.
I na kraju, ali ne kao najmanje bitno: određivanje stvarnog broja ljudi koji prisustvuju društveno značajnim događajima ima veliki značaj u borbi protiv mitomanije i izgradnji društva zasnovanog na racionalnim pretpostavkama. U kulturi post-istine, utvrđivanje stvarnog broja učesnika javnih skupova predstavlja i jedan od doprinosa borbi protiv lažnih vesti i za dostojanstvo činjenica.